RADNJA:

Nakon nekoliko uvodnih riječi o slobodi kao najvećoj čovjekovoj vrijednosti te o mjestu koje sloboda kroz povijest zauzima u književnosti, kada se često morala skrivati u metaforama, skrenut će se pozornost i na suvremena djela u kojima je bijeg od ispunjenja očekivanja zajednice svojevrsna sloboda. Vlatko Majić, pjesnik, čitanjem pjesama obilježit će 100. godišnjicu rođenja Vesne Parun, hrvatske pjesnikinje i prevoditeljice. Profesorica i knjižničarka Branka Crljenko vratit će slušatelje 300 godina unazad i ukratko se osvrnuti na sputavanje slobode i Moliereov bijeg u satiru.

SUDJELUJU:
Vlatko Majić, pjesnik, Branka Crljenko, knjižničarka, Ljiljana Festini, ravnateljica

OSVRT:
UVIS, U PROSTOR SLOBODE

Uz uvodne riječi o slobodi, kao o najvećoj čovjekovoj vrijednosti, predstavljena su dva najčitanija suvremena romana u našoj knjižnici, jedan iz strane i jedan iz hrvatske književnosti. Radi se o norveškom autoru Loe Erlendu i njegovom „Doppleru“ te o hrvatskom autoru Ivici Prtenjači s romanom „Brdo“ gdje nam na humorističan način autori poručuju da je sloboda u današnje doba ograničena zbog bezbroj građanskih dužnosti.
U Noći knjige obilježili smo i dvije obljetnice, 400 godina od rođenja Jean-Baptiste Paquelina poznatijeg kao Moliere i 100 godina od rođenja naše najveće pjesnikinje, slikarice i prevoditeljice Vesne Parun.
Moliere je već u 21. godini pokazao da će biti slobodan i svoj, donijevši radikalnu odluku i odbacivši školovanje i izvjesnu budućnost te priključivši se putujućoj glumačkoj družini. Napisao je 33 komedije u kojima je ismijao i osuđivao sve što je bilo u suprotnosti sa zdravim razumom i prirodom. Ismijavao je vladajuće slojeve, crkvu, liječnike, znanstvenike i plemstvo. Iako je uživao zaštitu kralja, vrlo često je bio izložen cenzurama, pritiscima i zabranama prikazivanja, kao npr. nakon prve izvedbe komedije „Tartuffe“, u kojoj je prikazao licemjerje katoličkog svećenstva. Od ostalih djela spomenimo i „Škrtca“ u kojem je ismijao stjecanje kapitala na račun drugih, „Mizantropa“ u kojem se bavio ispraznošću francuskih aristokrata i „Umišljenog bolesnika“ gjde je ošto kritizirao liječnike. Govorio je i o ženskoj slobodi, posebno u „Školi za žene“ gdje je ismijao muškarce koji žele istrenirati žene da budu poslušne.
Vesna Parun (Zlarin,1922.) je jedna od najvećih pjesnikinja, koja je svojom prvom zbirkom pjesama „Zore i vihori“ najavila zore novih poetskih shvaćanja, a svojim vihorima metafora i bogatstvom jezika uzdigla hrvatsku književnost visoko do svog uzora Tina Ujevića. To je najbolje potvrdila drugom svojom knjigom „Crna maslina“. Studirala je književnost i filozofiju, prevodila i kao uspješna slikarica imala izložbe. Objavila je velik broj knjiga poezije, drama i igrokaza, kao i pjesama za djecu. Njen pjesnički svijet je ogroman, a životni put bio vrlo tegoban. Nikada nije odustajala od poziva za onim visinama s ljudskom dobrotom. Nemirni duh velike poetese Vesne Parun ostaje i kada su se umirile njene ruke (Stubičke Toplice, 2010.) te je „koralj vraćen moru“ i ostaje „vidrama vjerna“ u obiteljskoj grobnici svoje majke na Šolti.

Epitaf poetesi Vesni Parun

Ti koja imaš ruke od zraka i vode,
čisto srce – sunce i zemaljske sjene,
samo ponesi uvis u prostor slobode
krhkost tijela i šapat morske pjene.

V.M.